Betonizacija (artificijalizacija) obale

Koji su pritisci uzrokovani artificijalizacijom mediteranskih obalnih općina? Kako održivo planirati i upravljati mediteranskim gradovima?

Sektorski pristup, sukob interesa, ekonomski razvoj na štetu zaštite okoliša, promjenjivi društveni zahtjevi (način i kvaliteta života, heliotropizam), različiti propisi (poslovanje i upravljanje okolišem).

Urbanizacija Mediterana napreduje, osobito na južnoj obali, opterećujući područje gubitcima i nepovratnim štetama. Obalnim se općinama ne upravlja na održiv način i nedovoljno su otporne na negativne utjecaje. „Stanovništvo se na europskim obalama stalno povećava, ponekad i brže nego u unutrašnjosti. Obale se još bržim tempom pretvaraju u umjetne površine. Potrebno je prikupiti više informacija kako bi se bolje razumjelo što se događa s izgrađenim područjima i urbanističkim planiranjem u Europi te utvrdile granice i alati za planiranje kako bi se izbjeglo nekontrolirano širenje”. (EEA, 2006). Pritisak se na mediteransku obalu nastavlja, s mnogobrojnim posljedicama:

• Prekomjerna potrošnja prirodnog prostora: za prostor se natječu turizam i rekreacija, trgovačke i industrijske aktivnosti te poljoprivredne djelatnosti.
• Ljudska transformacija i razvoj: Gubitak biološke raznolikosti i transformacija krajolika, ireverzibilni razvoj, gubitak integriteta i identiteta, osjetljivost na prirodne opasnosti i klimatske promjene.
• Intenzivni razvoj resursa: Kao odgovor na priljev ljudi, prirodni se resursi pretjerano iskorištavaju, uključujući zalihe ribe i slatke vode.
• Ispuštanje antropogenog otpada: Povećano zagađenje i trovanje na štetu kopnene i morske biološke raznolikosti. Povećana količina otpada i nedostatak infrastrukture za njegovo iskorištavanje.
• Promjene u parametrima ravnoteže: Biološka neravnoteža i ekološki pomak, utjecaji klimatskih promjena. Kapacitet ekosustava za robe i usluge u opadanju (povezano s opadanjem biološke raznolikosti). Preostala prirodna i poluprirodna staništa su fragmentirana. Povećani utjecaji klimatskih promjena.

Iskorištavanje i fragmentacija zemljišta predstavlja dugoročnu promjenu koju je gotovo nemoguće preokrenuti. Urbanizacija je glavni uzrok propadanja prirodnih i poluprirodnih staništa u Europi (EEA, 2015). Ipak, europsko društvo želi "plavi rast", posebno za pomorski sektor. Direktiva o okviru morske strategije osnova je politike EU za produktivne, čiste i zdrave oceane do 2020. Ostvaruje se održavanjem dobrog stanja okoliša do 2020., uz obvezu eko-sustavnog pristupa upravljanju ljudskim aktivnostima u morskom okolišu.

U posljednjem izvješću Međuvladinog odbora za klimatske promjene (IPCC) preporučuju se mjere ublažavanja u sljedeća dva desetljeća, uključujući politike koje integriraju preraspoređivanje područja visoke stambene gustoće i područja visoke gustoće zaposlenosti. Predložena rješenja uključuju jačanje razvoja malih obalnih gradova kao žarišta, nadzor i kontrolu obalne urbanizacije i širenja.

Rješenja za urbane ekosustave, koja pridonose većoj otpornosti na klimatske promjene i održivom razvoju u primorskim gradovima:

• Povećati i ojačati urbanu otpornost: Provedba procesa urbane prilagodbe i održivog upravljanja (geografska integracija, tematska integracija, primjena institucionalnih instrumenata, participativno, integrirano i održivo upravljanje).
• Socio-ekonomska kohezija: Usklađivanje i sudjelovanje svih kategorija sudionika u usklađenom i koordiniranom upravljanju na svim razinama i za sve sektore. Politička volja i nacionalne strategije.
• Velika modernizacija industrijskog sektora: Zamjena energetski intenzivnih tehnologija s najboljim dostupnim inovacijama. Zajedničke aktivnosti tvrtki i sektora kojima se može smanjiti potrošnja sirovina i energije. Dijeljenje infrastrukture, informacija, uporabe energije.
• Promocija održive urbanizacije: Izgradnja zelenih zgrada, uređenje otvorenih i zelenih javnih površina, plava infrastruktura.
• Održivo upravjanje otpadom: Snaženje i razvoj sektora za obradu i recikliranje otpada. Smanjenje otpada, povećanje ponovne uporabe, recikliranje i obnavljanje energije.
• Reguliranje i planiranje: Donošenje odluka uz evaluciju dugoročnog razvoja. Provedba integriranog upravljanja obalnim zonama (ICZM).

Upravljanje temeljeno na ekosustavima i dalje je ključno za osiguravanje usluga ekosustava i njegove koristi (EEA, 2015). Ta metoda upravljanja trebala bi se suprotstaviti kombiniranim efektima mnogih postojećih prijetnji. ICZM je upravo jedan od alata koji donositelji odluka moraju iskoristiti i provesti u svojim akcijama. Glavni izazov je osigurati dugoročnu otpornost obalnih ekosustava, a samim tim i socijalnu otpornost mediteranskih zajednica.

Integrirano upravljanje obalnim zonama (ICZM), alat za upravljanje obalnim područjima u svrhu održivog razvoja.

Integrirano upravljanje obalnim područjem dinamičan je proces koji ujedinjuje vlade i društva, znanost i donositelje odluka, javne i privatne interese za zaštitu i razvoj obalnih sustava i resursa. Taj postupak ima za cilj optimizirati dugoročne izbore koji se temelje na resursima i njihovoj razumnoj uporabi. Istodobno uzima u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajolika, raznolikost aktivnosti i načina uporabe, njihovu interakciju i utjecaj na more i kopno.